utorak, 13. studenoga 2012.

ON-ma samo sadasnjost,proslost i budicnost


Proljeće Ožujak 29. i MOJ ROĐENDAN. Napunila sam 16 godina i krenula da upoznam dečka kojeg sam upoznala preko Facebooka. Tada još mlada i sa životom užasnim bila sam mrsava cura. Priznajem ja tada sama sebe ne bi htjela ali eto. Ulazim u ”SARA CENTAR” na Ilidži u Sarajevu, izlazim iz lifta i tu je on… Sjedi kao da je osvojio cijeli svijet. Onaj njegov izgled nikad neću zaboraviti. Crno-bijeli šal, crna košulja, bijele starke, plave farmerke. Kosu je namjestio gelom da izgleda kao neki pravi frajer. Priznajem, bio je rom… Oooo to u porodici kao mojoj nije smjelo ni da se spomene. Ja sam morala da budem cura visoke klase, cura koja će da se uda za bogataša i da ima 6 djece i vilu od 13 katova… Ali dok sam ga gledala u oči znala sam ”on nije obični rom… ON JE ČOVJEK KAO I SVI DRUGI”! Nije bio siromašan, imao je i kuću i pare i auto i što god je poželio imao je. Sjedili smo tu i pili kavu i… Nikad neću zaboravit riječi koje mi je rekao… ”Pa bona dođi sjedi ovamo kod mene,sto si se tako udaljila”?! A ja se pretvaram da neću a jedva čekam da sjednem kraj njega i da udahnem svaki dio njegovog mirisa. Sjela sam kraj njega a on romantičar kakav jeste odmah me je zagrlio i rekao ”Obećala si mi nešto preko fb sad ispuni obećanje”. Ja se pravim luda kao da ne znam da sam mu obećala da kad se vidimo dobit će mali poljubac na obraz. On nije htio da padne na moje izgovore, okrenuo mi je glavu, usne su se spojile i ponovo sam oživjela nakon 5 godina patnje. Nikad neću zaboraviti taj dan taj sekund taj sat. Bilo je točno 8 sati i 15 minuta navečer. A pamtim sve to jer je to bio moj najljepši rođendan ikada… Posle toga sve je islo super, hodali smo, ljubili se, grlili ma bili smo par iz bajki… Ali i to je kratko trajalo…kasnije mi se javio...nastavili smo gdje smo stali.i doći će dan kad ću svima reci da ga volim i da hodamo vec 1 godinu...nadam se da ce uskoro!

Nema komentara:

Objavi komentar